prvo što vidim: prošupljen čamac nabubrelih
dasaka izdiše u plićaku i snevesela vesla kao
prsla rebra nebo lome na dvoje. klizeći verandom
za mnom zevaju čaške minđušica u cvatu kao
posmrtna zvona mom detinjstvu. basamak uronio
u tamu kuće za odmor. onda: prolazim svim tim
sobama i brojim sitnu gamad okrenutu poleđuške
pogledom na usahle grede. samo revnosni
Jagoda!
:::......::::::: mravljinčki neke tuje....neke daljne nostalgije...lepa!!!!
LP, majda
Majda, veoma me raduje tvoj komentar. Hvala na ukazanoj pažnji.
lp, Jagoda
Poslano:
21. 09. 2012 ob 23:19
Spremenjeno:
22. 09. 2012 ob 12:04
Ja se ne sjecam da sam na ovakvu poetiku naisao. Nisam bas ljubitelj ove poezije, moj afinitet je negdje drugdje , ali je poetika u njoj zanos koji i meni, ne-ljubitelju takve poezije, budi respekt i postovanje. Aferim!
Prostor za dopust - prostori za to, da dopustimo spominjanje - ko je plast pepela biserovinasta in samo tisti, ki je bil kdaj prej tam, ve, kakšno je bistvo razpadajoče sedanjosti, ker jo umešča skozi poznavanje preteklosti. Lepo zaobjet notranji svet (preteklosti) človeka z videzom opuščene hišice (stvarnosti). Vzdušje in izbor besed, tudi postavitev verzov priča o pesmi, napisani s "tistim" pravim občutkom.
Čestitke,
Ana
Hvala, lokativ, za komentar. Čast mi je!
Srdačno, Jagoda
Zahvaljujem, Ana, na divnom isrpnom i nadasve, ohrabrujućem komentaru.
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!