
prvo što vidim: prošupljen čamac nabubrelih
dasaka izdiše u plićaku i snevesela vesla kao
prsla rebra nebo lome na dvoje. klizeći verandom
za mnom zevaju čaške minđušica u cvatu kao
posmrtna zvona mom detinjstvu. basamak uronio
u tamu kuće za odmor. onda: prolazim svim tim
sobama i brojim sitnu gamad okrenutu poleđuške
pogledom na usahle grede. samo revnosni
Jagoda!
:::......::::::: mravljinčki neke tuje....neke daljne nostalgije...lepa!!!!
LP, majda
Majda,
veoma me raduje tvoj komentar. Hvala na ukazanoj pažnji.
lp, Jagoda
Ja se ne sjecam da sam na ovakvu poetiku naisao. Nisam bas ljubitelj ove poezije, moj afinitet je negdje drugdje , ali je poetika u njoj zanos koji i meni, ne-ljubitelju takve poezije, budi respekt i postovanje. Aferim!
Prostor za dopust - prostori za to, da dopustimo spominjanje - ko je plast pepela biserovinasta in samo tisti, ki je bil kdaj prej tam, ve, kakšno je bistvo razpadajoče sedanjosti, ker jo umešča skozi poznavanje preteklosti. Lepo zaobjet notranji svet (preteklosti) človeka z videzom opuščene hišice (stvarnosti). Vzdušje in izbor besed, tudi postavitev verzov priča o pesmi, napisani s "tistim" pravim občutkom.
Čestitke,
Ana
Hvala, lokativ, za komentar. Čast mi je!
Srdačno, Jagoda
Zahvaljujem, Ana, na divnom isrpnom i nadasve, ohrabrujućem komentaru.
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!