MADRIGAL

mesečina
čvoruje usne
u klupko
mladih žila
gde si ti sada
gde si mila
da lavežom
označimo basne


i dah mrtve ptice
na grani
ne brani se
srce
stani

ostani
ljubav moga
daha
ako udahnem
bez tebe
ikad
da ne bivam svoje
nikad
niti usek
lomnog struka
tvoga
ni strašni lav
ni modri ždral 

samo
ovaj madrigal
pastirice sočna
moje muke
kao jaganjce
prestrašene
ćutim i slutim
put mesečine
bedra i nedra sedefaste
i meke ruke
beloprste
zabodene u kupine
noćne tmine

jagodanikacevic

Komentiranje je zaprto!

jagodanikacevic
Napisal/a: jagodanikacevic

Pesmi

  • 14. 09. 2012 ob 11:28
  • Prebrano 642 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 325.2
  • Število ocen: 8

Zastavica