KAO POSLJEDNJA PJESMA
pod olujnim nebom u ravnici
ispod usamljenog hrasta
sakrili smo se od nevremena
pleh muzika, svestenik sa sprovoda i ja
u nedostatku boljeg razloga
prihvatili smo riječi sveštenika
da „nema Svemira bez dodira“
pa smo se grlili i pjevali
razrogačenih očiju prkoseći munjama
pjesmu punu smisla i života
kao da nam je posljednja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
- 09. 09. 2012 ob 11:41
- Prebrano 657 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 188.6
- Število ocen: 5
