U trenu kad si odlazio
ova je pjesma tišinom
u mojim očima začeta
i porodila se mrakom
u prozoru samačke sobe

i ne umijem više dalje
ljubavi moja, bez tebe

ovako izgubljena
kao most bez jedne obale
što visi nad ponorom
obezglavljena je moja želja
u nakani da te pronađe
jer je  stopalo moje
izdubilo čekanje u kamenu
i dva se oceana prelila
kroz moje oči

i dalje

pjesma te moja voli
umjesto mene, najdraže moje
kad si sahranio  zaboravom
sjećanje od kojeg sam satkana
u ostakljenom prozoru moje suze

pojavit će se
tek ugašene svijeće za spas
što opominju

mrak samo mrak
sabijen u njedrima
dušu mi prosi
o, gdje je sada, jedino moje
taj komadić svjetla porođen
ispod sunčeva rebra

samoću da mi rastakli

Danja Đokić