Čudim se hrabrosti ulaska
sebe u nepoznato koje si
razvio pred mojim stopalima
vjerujući da ću odustati
jer svaka moja nakana je potez
koji se ne razgraničuje s porazom
premda je prvi korak namjeren
performans kojim te razotkrivam
pustinja snoliko pjeskari
obrazujući priznate gubitnike
mene i tebe kao dualizam rasula
čini mi se nebo kad gubi
ljubi jarko crveno
nanesenim karminom
i ispušta koraljne resice
kao zavjese pred istinom:
nas na žalost nema više
ispostavit će se na kraju
kako je sve bio sporazum
u tragu između srca i uma tek
zrnce zlata među dinama
bilo je, vjerujem
onako kako uvijek
nejasnim tumačimo
ukrštanje dvosjeklih sjenki
Anatomija razhajanja. Vednost o nemogočem sobivanju, vsaj v smislu umske in čustvene in čutne bližine, kot praviš - dualizem kaosa. Všeč mi je primera z nebom in slikanje barv (z besedami), ki jih ob zatemnitvi zadobiva. Kljub nezmožnosti sobivanja tli zavedanje, da je obstajalo "zrnce zlata među dinama". Globoka, izpovedna, močna. Čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!