LAĐA U DNEVNOJ SOBI

Naša lađa je stajala na sredini sobe,

štarafasta, rasklimana.

Iz nje je ispadala suha morska trava.

A mi smo na njoj plovili

skoro svakoga dana.

Ručicama dječijim dizali čaršafe bijele

iznad glava,

nožnim prstima

slijedili po atlasu putanju do cilja

našega putovanja.

Umorni od plovidbe daleke

spuštali bi jedra

i na palubi stare lađe

u zdravi, dječiji

padali bi san.

Sada, kao morski vukovi stari,

umorni od života

i daljine

o kojoj maštali smo kao djeca,

zaželimo ponovo da slatko zaspimo

na istoj palubi kauča rasklimanog,

na sredini sobe.

Heerlen, 25. 06. 2012.

Safeta Osmičić