Postelja uležanih stavova

je prazna.

Ustala bolesnica kroči polako.

Nježna poput vile

dostojanstvena poput majke

umorna poput ratnika

učvršćuje korake.

Izblijedila su sjećanja

na patnju rane odbačenosti.

Samljela  ih bolest

isprala noćna znojenja

i spalili pogledi u Sunce.

Njegova svjetlosna toplina

bila je kao majčina ljubav

koja je zaobišla njeno odrastanje.

vida