
Daleka sjećanja nemaju slijeda
jezične izražajnosti našeg vremena.
Dok osamljeničkim zrnima
sijeku pronicljivost ovozemaljskih umova
njihove poderane cjelovitosti zuje eterom
i ognjenim žarom poput roja pčela
probijaju zamrznute zidove zaborava.
Kameleonskim refleksijama
privlače velikane pjesničkih stihova
u ogledalo samo prividnog siromaštva
svoje trošne kolibe.
V vsaki roži sonce cveti,
v vsakem človeku duša diši.
Krasen fragment Vida !
hvala Svit.... lijepo rečeno... duša diši
lp, vida
Komentiranje je zaprto!

Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!