sve naše nade
polagane su u vječnost
mada je sasvim ljudski
vjerovati u nevjerovatno
kažeš: slažem se
u prolazu

ipak smo se trudili
iz tišine vaditi sažetost
uz glazbu stvarati pokret
i crveniti se u ekstazama
potpuno nesvjesni zašto

crvena boja liči na krv
kad  prelazimo granice
idući od niotkuda za nigdje
i to je jedina istina
o prolasku kroz prizmu
zadnjih svjetskih lakovjernika
(koja maglena poroznost)

zato najviše volim
gledati crvenu boju u čaši
iako tamniju i rjeđu
bliska mi je potpuno
uz kruh i kalež
umijem je iskustvom nadživjeti

Danja Đokić