Da, svet išče svetišče, kdor ga vzpostavi pri sebi je car.
Čestitke breza !

Pesem me je malce zmedla, zdi se mi izjemno globoka in pravzaprav odpira veliko razmišljanj in nisem prepričana, da v njej vidim vse plasti. Prve misli se osredotočajo na delitve: na naše / vaše, tvoje / moje, hkrati pa pristanek na drugačnost, nato se dokopljejo do (morda) spoznanja o tem, da je drugačnost predvsem zaradi Besede, poimenovanja in ne toliko zaradi resničnih razlik. Ko se zavedni jaz spoji z drugimi v višji jaz - vesolje? Druge misli pa se nagibajo v ironičen pogled na lastno in tujo drugačnost, ki nima pomena, gledano od daleč. In vendar je zven mogočnejši (hrast) od Besede (pisma).

Vsekakor pa pesem sproža razmišljanja in takole kotaljenje besed. Čestitke, in povabilo k nadaljnjim odzivom, seveda ;-))

Lp, Ana

Hvala, Svit, u pravu si. Naš prirođeni komoditet mnogi iskoristimo tako, da se radije pridružimo većini i da hodamo  utabanim stazama do već izgrađenog svetišta, jer je tako lakše, nego da si sami prtimo put  i gradimo svoje svetište. Tako je bilo oduvijek i ostat će, na žalost.

Ana, oba tvoja pogleda na ovu moju pjesmu su meni lično prihvatljiva i na osnovu mog teksta moguća interpretacija metaforičnih i asocijacijskih pojmova. Ne znam koliko smisla ima objašnjavati vlastitu pjesmu, jer bih potom nametala vlastito mišljenje čitaocima, što potom oduzima čar vlastitih doživljaja, ali ako može pomoći pri samom razumijevanju pjesme, potom će možda biti dovoljno da kažem samo: Moja vjera je Čovjek, moj Bog je moja duša, Atma. Vitez je moje rodno mjesto u BiH, otud tvrdnja da pripadam viteškom redu (malteškom? templjarskom? viteškom?). Hrast je sinonim moći - razapet je između neba i zemlje (između duha i tijela, između opipljivog i neopipljivog), u prostoru fizičkog, stvarnog svijeta - ma šta da taj svijet predstavlja, doživljavamo ga različito, za mene je 99% prazan prostor :-)), a opet sve moje je u njemu i drvo i ptica i čovjek i mrav i crv... Čovjeku sam najsličnija i ako vjerujem u sebe, moram vjerovati i u čovjeka, dakle moja vjera je čovjek, moj bog je moja duša ... ah, da ne dužim više.

Hvala za komentare.

Lijep pozdrav, Dada

BO šlo.

DUSANN

Ja, Dušane, vjere su nam različite, u različitosti je bogatstvo koje otvara više mogućnosti i nemam zapravo ništa protiv nijedne vjere, naprotiv jako poštujem svaku, ali svoju nekako najviše - moja je vjera Čovjek, moj Bog je moja Atma, koja mi sudi i koja će mi suditi do smrti. A kad ne bude mene, neće biti ni svijeta, ni vjera, niti bilo čega drugoga - svakako, govorim za mene neće biti ... . Hvala za odziv.

Lp, breza

Še jo bom prišla ne brat, molit...( po tvoje in po moje, Dada!) :)

Lepo te pozdravljam, Majda