kad je Anja otišla
srebrnim
šinama grada
romorilo je
njihajućim
glasovima noćnih
udvarača i čistača
udaljenih
sirena u preticanju
i nadmetanju
sa užarenim
kricima reklama
ulicama kojima
vukoh svoje sene
kao ugasle
topline
u noći
koja se kišama
sećala neba
što promenilo je
boju u modro
zlatnih
munja zastalih
u njenom oku
ne znajući
kako bi
i šta treba
da seku
za osvrt(Anja)
i pad(Anja)
(da
može i bez)
Anja,
ova me varljiva leta uz
osvrt
na sopstvene istorije
groteske i pepela
rastežu unutar
graničnih vrednosti
trpeljivosti
ostavljajući me
na milost i nemilost
prpošnoj semiotici
i grozničavoj algebri za
pad
u trajno stAnje
neželjene hibernacije
Pesem je zanimiva, po eni strani pesem slovesa in pogrešanja, po drugi pa fizikalnih zakonitosti in njihovega prelamljanja, odhajanja in večne prisotnosti. Pesem, ki te zapelje po zvočnih tirnicah besed, ki domiselno presenečajo s svojim igranjem in kot odmev zazvenijo v več pomenih.
Čestitke,
Ana
Hvala, Ana, na komentaru i ukazanoj pažnji :)
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!