
do kuda me dovelo
moje pregaranje
unutar pogubljenosti
postala sam tek
gibljiv trag
mjeseca u ogledalu
tišine dah i izdah
ugašene svijeće
u oknima satvoren
kraj nebeskih nosila
drhtim slovo
(o čovjeku)
Pozdravljena, Danja,
ta pesem se mi zdi globoka in bogata, besede se kljub kratkim verzom lahko berejo z naslednjimi ali prejšnjimi in odpirajo nove pomene - sama sem ob večkratnem branju pomislila, da morda pesem ne potrebuje uvodnih besed (razlage o vzroku "Dvodrhtaja") - kaj meniš o tem, če bi prve tri verze odstranila? Seveda je to samo moj bralski občutek in nikakor ni obvezujoče zate. Lahko pa ti odstre nov pogled na tvojo pesem.
Lep pozdrav,
Ana
Postovana Ana,
mozda ste u pravu, no obicno pjesmu postavim onako kako je ja dozivim, osjetim, i sve ostalo je na citateljima, u njihovim culima....dala bih neko kratko objasnjenje postavljenog pocetka..
do kuda me dovelo
moje pregaranje
unutar pogubljenosti
postala sam tek
gibljiv trag
pjesma ima naslov dvodrhtaj...prvi drhtaj je ovaj pocetak, drugi drhtaj je nastavak pjesme...ili je prvi drhtaj moj, a drugi Njegov, ili drhtaji zemlje i univerzuma...svejedno...dakle....do kuda me dovelo moje pregaranje unutar pogubljenosti....ali i unutar pogubljenosti postala sam tek gibljiv trag....dakle, drhtaj unutar pogubljenosti (pregaranje) i gibljiv trag kao drhtaj bila, mozda treptaj trenutka prije pogubljenosti, ili trenutak kad se u pogubljenosti dohvati makar i jedan koncic spasa....mozda i odnos pjesnika i rijeci, odnos pjesnika i univerzuma i konacno, slovo o covjeku unutar i van njega....
zahvaljujem na sugestijama i predivnom komentaru...srdacan pozdrav
Danja
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!