(leti, leti, leti ...metafizika) 

Ništa nije bilo čudno

U trncima što nas stresoše

Kad smo u istom trenu

Rukama poletjeli prema istom komadu mesa

I dodirnuli se

Ništa osim i tvoga i moga neznanja

O ovci što je bila janje

Kad sam se rodio u Starom Selu

O tome da su vunu prodali nakupcima

A ona prešla od Bosne do Kine kao jarić u skokovima

Preko nekih turskih hamama u sumnjivim došaptavanjima

Znojeći se zimi na Karpatima

Jer je Jusuf, vrletni prekupac iz Istambula,

Znao sve prečice do Kazahstana

Znao kako se zaobilazi država

Potom su vunu češljali rukama

Starice mongolskog oka sa pjesmama o konjskim sapima

Ona je blejala kao moja dva dječja oka u Starom Selu

Kad smo se moje janje i ja sakrili pod hrastom od nevremena

U Kini su joj izvlačili dlaku po dlaku

Na lošu i dobru prebrali i prodali Amerikancima

Da je u Indiji oboje, svaku dlaku u drugu boju,

Kao Krišnu na slikama, svijetli a vidiš da je tamna,

I pošalju brodom, preko vode oko Afrike, Špancima

A oni jednu dlaku, namjerno, u tvoj šal  umetnuli

Boja joj od puta sazrjela, ni Anadolija ni Andaluzija

Vrat žulja

Ne bi je ni primjetio da je nisi obasjala kosim u očima

Pa sad blejimo jedno u drugo i pitamo se odakle se znamo

Edin