Pjesniče.
Žene sebe skrivaju u našim riječima.
Ne zaboravi! Zbog toga se počela pisati poezija.
Kikica i konjskih repova.
Raskrinkavanja njenog foliranog neznanja.
Poslije su naše curice skratile svoje kose.
Dobili smo dozvolu za odrastanje.
Sve, samo ne poezija.
„Mala, velika moja…“
Jedini izazov je sačuvati tu davno napisanu pjesmu.
Pjesmu bez roda i broja,
U kojoj se starenja ne rimuju sa odrastanjima.
Sva njena poetika je u nagovještaju priče bez kraja.
Pjesmu u koju si se sakrila da bi ostala moja tajna.
Pjesmu nedovršenog vremena sa sadašnjim glagolima.
Nepravilnu.
Dopustiti da nas prevari iskrenostima.
Jedini izazov je pjevati tu nedovršenu pjesmu
Svršenih glagola
Sa svim besmislenim pridjevima.
Promjenom rasporeda namještaja
„Mala, velika moja…“
Bila jednom jedna pjesma…
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!