Kako se piše poezija?

Ćutanjem. Riječ treba da se odrekne jezika.

Ako se u govor odmetne prasak će zvuka

zaglušiti praznine, tako potrebne riječima

da saslušaju sebe. Poeziju pišu nijemi sugovornici.

Balkon sa pogledom na balkon. Na balkonu

sedam satelitskih antena. Prozor je teška zavjesa

spuštena na binu. Čekanje da predstava počne

je predstava. Begonija u ćošku malo podiže zavjesu.

Tišina kaže da sunce ne voli ruke. Voli ih manje

od pogleda. Ima jedna priča o čovjeku koji se

bojao svoga imena. Sve sretne priče imaju kraj

koji se ne završava. I njegova. Na sve se odjeke

,osim svog imena, odazivao.

Kako se piše poezija? Odazivanjem na sve osim na

sopstveno ime. Sreća je uvijek u tome da nema kraja

priči. Grupa entuzijasta je povela akciju ispod prozora

da se spasi begonija.  Zavjesa moli za tišinu. Prozor

spava. Predstava.

Edin