Bilo nas je …previše

Niko umirao više nije

Nije nalazio razloga

Prostora grobu

Carstvo amnezije

Slobodan da zaboraviš

Ptice što se ne vide

Od isparenja pogleda

A nebo k`o nebo

Bilo je tu, negdje gore

Dole ravno u stopalima

Evolucija koraka

Brzina promjene tla

Iluzija kretanja

Premalo prostora

Za znakove pored puta

Ostala su samo svjetla

Svjetla ne smetaju očima

Odviknutim od mraka

A nebo k`o nebo

Bilo je tu

Misao na infuziji kisika

Zastavica što lepršaju tjemenima

Zabodene u osvojene vrhove

U imena planina

Simboli umjesto značenja

Svi su upućeni

Ali nema mjesta za putovanja

Previše nas je

Niko ne umire

Svako umiranje bi bilo katastrofa

Prvi koji odustaje nestaje

Nema prostora grobu

Evolucija smrti

Odustajanje

A nebo k`o nebo

Digneš pogled i tu je

Edin