Branko ti kad stisneš usne one nestanu.
Kako si govorio bez jezika?
Kao mlad sam kod Kamija čitao
Da je rješenje tvoga pitanja rješenje SVEGA.
Izgleda da se Kami negdje zajeb`o.
Drveće se ne ubija.
Nema rješenja tvoga pitanja bez rješenja drveta.
Budala je k`o misli da se čovjek sam ubija.
Ubija se sa mislima u kojima riječ nema više jezika.
Nema govora.
Odgovora.
Sama sa sobom razgovara.
Kao da jabuku kušaš ne kroz meso već slova njenog imena.
Kao kad bi jabuka prevarila svoje drvo i izrasla kao kruška.
Eto, čitam neki dan, nauka je nova poezija, :
Prejaka riječ je virus u crijevima što depresiju izaziva.
I higgsov boson su našli.
On daje masu svemu kao jezik riječima.
Branko, kako si govorio bez jezika?
Ih, što ne skoči u neko jezero.
Jezera ima mnogo manje od drveća.
Imali bi i neko geografsko mjesto određeno za pelgrime riječi.
Samosvjesna utapaljnja.
Ovako se u svakom parku trzam na svaki šaptaj lišća.
I žena me skontala.
Ali ti to znaš, da ti ne pričam.
Žene čuju misli.
Naše tišine najčešće komentariše sa:
Opet si se prejeo onih svojih jabuka.
A ja ni usta otvorio nisam.
Super je
A da "zalepiš" neki link sa podatkom više, o Miljkoviću?
Pozdrav
Vertigo
Poslano:
05. 07. 2012 ob 18:45
Spremenjeno:
05. 07. 2012 ob 22:54
Vertigo sreco ti si dosta mlada izgleda. Cuj da ne znaju nasa braca Slovenci za miljkovica. ne vjerujem. Evo ona poznata ovdje ali ne vjerujem da nema tog prevoda, a ako kojim slucajem nemaaaaaa, prilika za mlade prevodioce da se proslave:
Uzalud je budim - B. Miljkovic | ||
Budim je zbog sunca koje sebe objašnjava biljkama
Zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
Zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
uzalud je budim |
Mlada u/po duhu, da, drukčije malo (po danima života) starija od tebe :)
Živim u Sloveniji i znam da mnogi ne znaju, nisu čuli ili malo znaju o autorima, proze i poezije sa teritorije nekadašnje, zajedničke države. Ne tvrdim, da nema onih koji nisu upućeni, zainteresovani, znatiželjni i željni upoznati kroz pisanu reč "stare-nove" autore.
Pohvalno je, da si odabrao jednu od Miljkovićevih najlepših pesama, ako koga bude zanimalo, već će se sam potruditi.
Nije mi poznato da je Miljković prevođen na slovenački, dakle, ko voli, nek` izvoli.
Pozdrav
Vertigo
Trebali bi znati. Oskar Davico je onaj koji je prvi pomogao Branku da oslobodi svoju rijec. Al`dobro moguce je da ih malo zna. Koga interesuje ovdje sad moze da procita da je Brankova rijec nautjecajnija poetska rijec juznoslavenske poezije, u cemu se slazu (za cudo!) i kritika i citalastvo.
Branko je bio ispred svog vremena. Najbolje potvrduje to njegovo prijateljstvo sa Sartrom i Sartrovo divljenje brankovoj poeziji. I tu malo ljudi zna, da je Sartr bio genijalan citalac a ne samo pisac, genijalan u prepoznavanju knjizevne vrijednosti. U poeziji je to vrlo tesko biti. postoji nekoliko brankovih prorockih stihova koje kolaju svetskim poetskim krugovima, kao sto su:
Da li ce sloboda umjeti da pjeva kao sto su suznji pjevali o njoj.
ili ono poznato
Poeziju ce svi pisati.
Nasli su ga objesenog u zagrebackom parku. Imao je tek 27 godina.
Eto rasprica se ja. Netipicno za mene. Koga interesuje procitace.
Pozdrav
Poslano:
06. 07. 2012 ob 00:10
Spremenjeno:
06. 07. 2012 ob 15:29
Samo da još malo zagrebem po znatiželji, kratkim opisom pokupljenim sa Wikipedije, o nastanku pesme "Uzalud je budim"
"Pesma je postala klasik, i jedna od najpoznatijih njegovih pesama. Prema Miljkoviću, on je jednog dana posetio svog komšiju u Nišu i video na zidu sliku njegove preminule sestre. On se zaljubio u sliku sa devojkom, i u njeno ime napisao ovu pesmu, za koju je kasnije govorio da je trijumf pesnika i života."
Ako je za nečije dobro, nije ništa loše u tome raspričati se.
Samo, da ne bude ono "ubi me prejaka reč" - kao što je rekao Branko M.
Pozdrav
Vertigo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!