Sve sputavajući se uspio sam doći do ove pjesme
I ništa poetično u tome nije bilo
Valjda je to ta razlika između življenja i pisanja poezije
Teorije i prakse
Mene i moje pjesme
Ličimo jedno drugom
STRAŠNO ličimo jedno na drugo
Ali otkako je ona tu mene više nema
I ne pomaže mi ništa što smo nešto jedno drugom
U rodu
U broju
U svitanjima i strpljivim porodima
Ne pomaže što znam da je ona bila dio mene
Tek možda njeno ushićenje na usnama neke potpuno strane žene
Čak poeziji strane
Ali ni taj dio više nije moj
Mene nema više u mojoj pjesmi
Drugi je to čovjek sad što čeka neke druge pjesme
I ne olakšava ništa strpljenje
Nema nikakve poetike u pisanju poezije
Valjda je to ta razlika između mene i moje pjesme
Ta nelogična rodbinska veza
Gdje osjećam da sam u isto vrijeme
i majka i siroče od istog djeteta
A ono meni, zapravo, i nije više...
Nije više...
Da, da, čudna je to rodbinska veza...
Dobro opisana.
Pozdrav,
Maki
Uh, super poetološka pesem in kako se lahko vživimo (po mojem vsi, ki pišemo ;-). Ima me, da bi jo prevedla!
Lp, Ana
Hvala Ana na entuzijazmu. Medutim meni ova pjesma nervira svojim krajem, osjecam nekakvu patetiku a ja obolim od patetike. Eto mozdsa ces ti skontati, dvoje znaju bolje od jednoga. (Dobro sad zavisi ko je taj "jedan") Mislim da je trebam zavrsiti sa:
Ta nelogična rodbinska veza
U kojoj osjećam da sam i majka i siroče istom djetetu
U isto vrijeme
A ono meni skoro pa nije više...
Nije više...
Nije više ništa
Hoj, veš kaj, meni se zdi malce vprašljivo: i majka i siroče - mati in sirota - meni bi bilo bolj "logično" mati in mačeha ;-))
Bom še premislila o zgornjem, zdajle nekam grem.
Lp, Ana
Nije Ana. U tom nelogicnom rodbinskom odnosu jeste sustina odnosa nas prema nasoj poeziji. Istovreno smo i gospodari i sluge, roditelji i djeca. Ne treba se plasiti nelogicnosti, opasnija je logika koja nema smisla. Ali nasao sam rjesenje
Hvala
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Edin
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!