Povratak

Na raskišenom torzu neba
prikazuje me nijemi film
jedan akter bez titla
i njegova pogrešna sjena

kao lomna stapka potočnice
što je glavom zoronila
u sivomaslinasti oblak
zaranila jedreći uz sufliranje

jesmo li skrenuli s puta
do vječnosti
kad smo se vraćali

anđele ti i ja
obrušena nagost
u kockama leda
zamrznute ćelije
iz kojih uporno kristaliziraju
usne u raspamećenosti
bezglasno
bezjasno
bezdano

( s nadom u
bezpogovorno)
u meni smisleno
još jedino moje
tamo gdje smo zajedno
gdje Nas nikada bilo nije.

Danja Đokić