Još kao mlad izbjeglica gutao sam lica na peronima

Visjela su oko tračnica na nevidljivim nitima

Vezani sa njima zauvijek za mjesto početka puta

Ishodište

Meni je bilo svejedno

Ja sam kući krenuo naokolo

Izbjeglica zaobilazi i vrijeme i mjesto

U plavičastim maglama njihovih misli punih iščekivanja

Ponekad bi začuo njen glas kao pištaljku otpravnika vozova

Pred polazak

I sumnjam, mada nisam siguran

Da smo se često vozili istim vozom

Bježali od istih dojmova

Kao mlad izbjeglica često sam statirao po peronima

Među masom glavnih likova u sporednim i zamalo nevažnim pričama

Kao na filmskom setu ponekad bi zastajala kompletna mašinerija

I samo bi oblačići misli što su drhtali iznad obrva

Iznenadno napušteni  od svojih likova poletali visoko

Što dalje od išćekivanja

I sumnjam, ali nisam siguran

Da su svi negdje bježali a da sam samo ja bio izbjeglica

I bilo mi je potpuno svejedno

Krenuo sam kući naokolo

Zaobilazeći i vrijeme i mjesto

Vođen tek njenim glasom

Kao piskom zviždaljke otpravnika vozova

Pred polazak

Edin