Sutra će izreći presudu Breviku

Njegova struktura mozga je drugačija od prosječnog

On ne razumije razloge zbog kojih mu sude

Jedan od stotinu*

I takvi ljudi imaju svoju poeziju

Očišćenu od pauza između riječi

Nepovezanu

Najbolje, ipak, pamtim tvoje ćutnje

Ne zbog onoga što nisi rekla

Niti zbog onoga što nisi znala reči

Pamtih ih zbog pogleda

Ali, dobro…

Ja i ti se znamo

Brevik ne poznaje nikoga

Logika psihopate nema sluha za pauzu među riječima

Prepoznavanje drugoga

Bilo bi to „interesantno“ da ne boli previše

Jučer su se novinari skupili na auto putu

Oko leša nekog izbjeglice iz Afganistana

Pored njega drhte žena i dijete

Sve troje ih izbacili iz kamiona

Umro je kad su prešli granicu Austrije

Skriven između ogromnih kutija punih ambalaže

Očiju isflekanih  bljeskovima automobilskih farova

Što iz očiju u pogled frcaju

I pogledom se, kao Vaseljenom, sve brže i brže šire

I nestaju…

Bio bi to dobar materijal za neku solidnu tragediju

Da ne boli previše

Edin