Pogledaj,

Pustinja zasijana samotnjacima

Nijedan neće priznati da ne očekuje ono čemu se potajno nada

Glas u ponoru između dvije misli

Glas što će razlog dati praznini

Ljubavi bestjelesnost

Nijedan neće priznati da ne očekuje razlog svojoj samoći

Mada neće ni prestati  da mu se  nada

Pogledaj,

Utjeha umire na usnama pokajnika

Sad više ni muhu neće moći da ubije

Sad su riječi samo naglasci na uzdahu

Bespredmetni

Ako bude i primoran spustiće je u čašu meda

Smrt oblika željnu i slatku

Razobličenog zvuka uhu nedosegnutih značenja

Tako nalik tišini

Kao poezija

Svijet u sazdanju što traži pokret

Između ničega i kamena

Utjehe i pokajanja zbog svake utjehe koja mu treba

U čaši meda smrt je primorana biti nježna kao utjeha

Bezglasna kao pomirenje

I svakim pokretom muhe kroz gustu bezobličnost

Tako nalik životu

Edin