ponekad
kao u snu, u prozirna
jutra blesnu dva Dorina
oka, kao sunca zimska, sva
blještava poput
nedodirnutog
celca, bez tragova
krvi i suza iza preživelih
noći punog, zaboravljenog
u reci meseca, što
mogu videti
samo osuđenici
na život
bez ljubavi, u prasku boje, tek
na pola časa pre smrti
svoje
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!