Na oltaru svoje ljubavi
Leži blijeda
spokojna,s osmijehom
nema krvi
a iskrvarila je život
tražeći ljubav
Viđali su je plesati s vjetrom
loveći sjene noću
jutrom pjevajući pticama
umivala se hladnom rosom
Gađali su je pogrdnim riječima
šamarali je pogledima crnim
Sada
očima suznim
u hladnim noćima punog mjeseca
osluškuju dušu
koja još uvijek jeca
Kostina, občutena pesem, vendar ne morem mimo tega, da je sestavljena iz samih klišejev in opis trpljenja neke ženske zaradi neuspešnega iskanja ljubezni zaradi tega nekako ne prepriča. Zdi se že slišano. Poskusi iskati nove, sveže izraze.
LP, lidija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: kostina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!