Zore pune ljubičica

Odakle su došli, kojim putem,
kako su prošli, ti tvoji nečujni
koraci, kako su mi u dušu ušli?

Osvoji me svojim usnama, od najslađeg vina,
očima mrkim crnjim od noći,
rukama nježnim, drhtećim ko klasje žita,
tvoj glas osuši sve rijeke moje.

Znam, ljubav ne može letjeti a da se ne
zaustavi, u tvom zagrljeju grlim sve čari života,
svaki put je kao nikada i kao uvijek, životu mom
si poklonio zore pune ljubičica.

dunja

Komentiranje je zaprto!

dunja
Napisal/a: dunja

Pesmi

  • 22. 06. 2008 ob 12:22
  • Prebrano 723 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 293
  • Število ocen: 10

Zastavica