DOKOLICA

 

Dokoličim. Na patinu ličim, dok

iščekujem eho koštanog praska sopstvenog

instrumentala, škripu peska sa dna jaza

omodrelog od blues-a. Sa stopala kliza

cipela desna, mesečine puna. I mirno ode

niz otekle vode, nasuka se na sprud.

(u sobi tik, sama, šuška molitvom stud)

Pitam: da li je imaginacija ili bljesne nečiji lik, u priči

improvizacija, neizgovorene reči u trajanju,

mir duž oštrice katane, bez mere u blistanju. Dalje

ćutim. Soba se hladi, u sebi k’o lišće žutim.

jagodanikacevic

Komentiranje je zaprto!

jagodanikacevic
Napisal/a: jagodanikacevic

Pesmi

  • 02. 03. 2012 ob 19:06
  • Prebrano 670 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 253.1
  • Število ocen: 6

Zastavica