tvoja ruka

sve što je morala dodirnuti

(između dva susreta)

drhti u mojoj ruci

i tako izgleda da slušam

ozbiljnu glazbu

vena na venu

i naši prvi poljupci

nisu ništa drugo

do disanje

izrojenih

izronjenih

grčevito

usta na usta

i biježati

(ima kod Mozarta

slatkastih dionica

u zanosu

očima mi daješ znak

sada će ono

kada sam samo ponavljala

u sebi

da život bez tebe ne vrijedi)

i čekam

da mi zadrhtiš

(to u ruci

navikli smo već

voljeti se u tišini)

iza naprslog ogledala

dublje no u kakvoj rupi

biti rombovi svijetla

u suzi onog što posmatra

na rubu svoga svijeta

(preljubnički oprezno)

isčezli iz tijela svojih

nedokučivi

spašeni

od bijega

(kao dvije ptice)

svijetle

kao ljudi

(ljudima

samima sebi)

riječi

pogledaj, eno

i čamci

(dođosmo pre

mi ili oni)

ljube se.

(autor : volim te)

vkm & mć

vesna konc marjanović