čekao sam te kod izlaska sunca

iz zaprašene postelje

gdje se skupoj sreći obraćaš jeftinim ustima

svaki novi dan te stišće između bedara

dok ti pod blijedom kožom ne zaplivaju sipe

pisao bih ti o nepravdama

koje mi se ne dešavaju

ili o ljubavi koja se objesila

na vješalo za šešire pored tvojih vrata

a što kad tvoje crne oči ne znaju čitati

kapljice znoja na čelima kozaka

koji će te gnječiti kroz prerije

pod svojim oguljenim sedlima

sve dok ne pomodriš 

Jure Drljepan (JUR)