Nikoga više ne očekuješ na popodnevnu kavu.

Svijet je u albumima i ciganskom prstenju,

U jastuku nabijenom guščjim perjem,

Jamstvo je da ćeš pocrniti svoje uspomene u zemlju parcela

Na kojima se razbacuješ pupoljcima šafrana.

Možda ćeš mi sačuvati okrnjenu šalicu,

Nisam još spremna da popijem kavu,

Nisi još u mojem svijetu.

Veljača je odlijepila sunce s natrulih nadstrešnica,

Topla pocinčana pekara još uvijek tinja, majko,

Iz nje stalno mirišu kolačići za lakše povlađivanje.

Na prozorskim policama još je dovoljno pljesnivog kruha,

Ptica, koje već više tjedana ne oblijeću tvoju sjenku.

Ostavila si metlu, otresla otirač,

I možda ćeš dozvoliti da se umijem još i ja, pošto

Nikoga više ne očekuješ na popodnevnu kavu.

Jure Drljepan (JUR)