satima si mogla zuriti u plamen

u tu živu relikviju

s rodovnikom upravo iz Altamire

razgranatim u neprestano gaseće plamenje

našega kamina

siluete crtaju po zidu svu povijest

koju je potrebno poznavati

ljubav u kože zamotanog lovca

koji je s probodenim stegnom ostao

da čuva oganj još zadnju noć

ili možda snove studenta

izgorjele u naručju punom zamotaka papirusa

svježe prepisanih

uz plamenčiće uljanice

možda utjehu za punog mjeseca

srušenog pilota

koji je bogu Sunca gledao u oči 

u domovini njegova istoka

možda samo tragove voska na tvojim prstima

dok si pokušavala dočarati vječnost

na mom dlanu

sve to u samoj špici

u peći nazupčanoga trenutka

koji možeš satima promatrati

u njega možeš i ruku namočiti

al' te se dotaći neće

Jure Drljepan (JUR)