Farbam si lice, da sakrijem svoju glad, bezim od njega, udavice me taj gad...
Rano rane lizem, zbog gorcine poljubac mu ne dajem, bol mi opet cepa grudi...
Ali ne zna on, da se mu smejem, kad mu zbog njega njegova dusa ludi...
Nocima otvaram svoje odaje, da udje i ugasi moju glad...
Cicija, neces ti, znaj da si prokleta, dobices ti tvoj sah mat...
Odlazim kao uvjek, na putu ces moliti za jos...
Zainata ti ostavljam moj trag, bez njega bio bi samo mali vrag...
Z razlogom ti prepuščam 10ko na vseh področjih
In ubijam se v obrokih,
kakor breme na bokih
sladke norosti najine.
In v zraku ti rišem obraz,
kakor, da brisala bi svoj jaz
v prvem dežju, ki pade
pred pragom naslade
lačnih hotenj, tebe ljubiti.
( )
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: drajsi
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!