ne volim veljaču
zbog snijega
koji je izbrisao
sve tragove tebi
što nosili su me
u vjerovanju
ja sam ti
sve molitve
za sutra odgođene
tišinom jedini
zbog rubina
na jeziku boli
krik
kroz koji si prošao
kao led nošen
sjevernim vjetrovima
Poslano:
14. 02. 2012 ob 14:15
Spremenjeno:
14. 02. 2012 ob 20:05
ritam koji prelijevanjem značenja i slika postaje čudesna glazba..u pjesmi postoje prava mala vrela iz kojih se prelijevaju slike..na primjer u prvom dijelu pjesme gdje tako blisko osjećanju traženja i izgubljenosti dragih osoba pjesnikinja s kirurški izbrušeno malo riječi i valjda na jedini mogući način stavlja tragove izgubljene oboma a tako i pitanje ,,krivice" za izgubljenu ljubav ostavlja manje važnom nad bolnim krikom čija je rubinska slika na jeziku i jezikom fascinantna..mnoštvo malih bravura na tako malom prostoru i s tako malo riječi doista je rijetkost i doista traži pažljivo iščitavanje..no, i sama pjesma je kao vrelo i može se napiti svako onoliko koliko je žedan, s dlana, popiti čašu, bokal ljepote tako da niti najpovršnije čitanje ne ostavlja čitatelja izvan čudesnog zapahnuća očaravajuće Ljepote stila i sadržaja
moje najiskrenije poštovanje
LP Mensur
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!