Otkako te nema



ne volim veljaču
zbog snijega
koji je izbrisao
sve tragove tebi
što nosili su me
u vjerovanju

ja sam ti

sve molitve
za sutra odgođene
tišinom jedini
zbog rubina
na jeziku boli

krik
kroz koji si prošao
kao led nošen
sjevernim vjetrovima

Danja Đokić

Mensur Ćatić

Poslano:
14. 02. 2012 ob 14:15
Spremenjeno:
14. 02. 2012 ob 20:05

ritam koji prelijevanjem značenja i slika postaje čudesna glazba..u pjesmi postoje prava mala vrela iz kojih se prelijevaju slike..na primjer u prvom dijelu pjesme gdje tako blisko osjećanju traženja i izgubljenosti dragih osoba pjesnikinja s kirurški izbrušeno malo riječi i valjda na jedini mogući način stavlja tragove izgubljene oboma a tako i pitanje ,,krivice" za izgubljenu ljubav ostavlja manje važnom nad bolnim krikom čija je rubinska slika na jeziku i jezikom fascinantna..mnoštvo malih bravura na tako malom prostoru i s tako malo riječi doista je rijetkost i doista traži pažljivo iščitavanje..no, i sama pjesma je kao vrelo i može se napiti svako onoliko koliko je žedan, s dlana, popiti čašu, bokal ljepote tako da niti najpovršnije čitanje ne ostavlja čitatelja izvan čudesnog zapahnuća očaravajuće Ljepote stila i sadržaja

moje najiskrenije poštovanje

LP Mensur

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Danja Đokić
Napisal/a: Danja Đokić

Pesmi

  • 14. 02. 2012 ob 10:35
  • Prebrano 988 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 360.7
  • Število ocen: 12

Zastavica