Ovih dana neka vijavica

prati me kao rijetko bijela

ptica, jedva uočljiva

među slavolucima iznad

Navja neznanih pjesnika.

Koliko olova u njedrima sivog obzorja!

Čudno, baš čudno se osjećam,

neka drhtavica,

kao teleća hladetina,

od kostiju mi se ne odvaja,

posvuda vatra, al' hladna

i tamna, nema onog pravog žara;

kristalne zvjezdice

poput šurikena režu zjenice,

frcaju na sve strane;

ne razumijem mačke

što se pod prozorom deru,

zar im je zbilja do kucanje

po ovom vremenu?!

Dođe mi da svisnem il' da vrisnem:

U pičku materinu,

zbog vas ne čuh bijelu pticu!

Ubiste joj lijepu pjesmu.

breza