prelijepa pjesma, borgesovski prijelaz u onostrano, poštovanje

     izbrisaću ovaj komentar , postavljam ga privremeno
kao znak oduševljenja Vašom prelijepom pjesmom premda mislim
da se ova kratka priča, zapravo više ideja i i jako neuredan i zbrzan
koncept za priču koju zapisah jako davno može gledati i kao malo
neobičan ali ipak komentar na ovu Vašu predivnu pjesmu
i kako rekoh iskren znak divljenja i poštovanja

JUTRO SA BORHESOM


        Moglo je biti devet sati ujutro.Sjedio sam na
         klupi,licem okrenut prema rijeci Fojnici.Na kojih pet
         stotina metara meni zdesna nalazila se straćara ko-
         joj nikada nisam doznao ime.Plava voda nosila je du-
         gačke sante leda.Rijeka me neizbježno navodila na
         razmišljanje o vremenu.Otvorio sam knjigu:Moglo je
         biti deset sati ujutro.Sjedio sam na klupi,licem okre-
         nut prema rijeci Charles.Na kojih pet stotina metara
         meni zdesna nalazila se visoka zgrada kojoj nikada
         nisam doznao ime.Siva voda nosila je dugačke sante
         leda.Rijeka me neizbježno navodila na razmišljanje o
         vremenu.Odjednom stekoh dojam(što,prema kaziva-
         nju psihologa,odgovara stanjima umora)da sam već
         bio proživio taj trenutak.Neko je sjeo na rub moje klu-
         pe.
                    Prisjećao sam se brucoša koji je u Sarajevu,u
         blizini Vječne vatre ulazio u knjižare da se skloni od
         studeni,stojeći čitao istu ovu knjigu kad je dužina
         priče zavisila od prodavačice,od ljubavnog umijeća
         njenog muža u protekloj noći, dakle od ljubavi...
         ostala je samo studen...i vatra.Pogledah starca na
         klupi.
         -Nije li malo hladno za čitati knjige pored rijeke,upita
         okrenuvši se meni i vidjeh u stvari da starica je,ne
         samo po glasu i sitnim crvenim kamenčićima u ma-
         lim naušnicama kakve ima i moja žena,zapravo po
         očima.Krupne i smeđe bijahu,vlažne i sjajne,prete-
         ške i nestvarne na bijelom i providnom licu kao kod
         svetaca ili isposnika u zadnjim danima posta.
          Postidjeh se zbog nečega i rekoh, ne znam zašto:     
         -Nisam našao još ništa tako podesno i suptilno kao
           studen da me drži vezanog za stvarnost  dok čitam
           knjige...
          Staričine oči u trenu se nališe suzama ali lice
          (kao prezreno od očiju)osta suho.Ta staračka preci-
          znost zadivi me i rastuži.To se mora vježbati go-
           dinama,pomislih.
          -Oprostite,reče,upravo ste izgovorili riječi koje je
          znao reći jedan od mojih pokojnih muževa..
          I okrenuta leđima sleže ramenima a onda se opet
          okrenu meni:imala sam samo dvojicu, reče boža-
          nstveno,poput anđela smješeći se kroz suze.
          Praveći se da ponovo čitam.(..nešto me je silno po-
          godilo u boji toga glasa)...pokušah se pribrati.
          Kad se trgoh,podigoh glavu,skoro da sam pružio
          ruku, klupa je bila prazna.Pored klupe ugledah,
          pepeljugina cipela,kao raskriljena ptica,pala je
          mala narandžasta knjiga.Zgrabih je,oko stare kolibe
          ustrčah na cestu ali..
                       Tog dana vratiću se kući u sumrak,odnijeti
          Borhesa na svoju nadkaslu,zaboraviti narandžastu
          knjigu u kuhinji,zateći je u rukama svoje žene,dani-
          ma je tražim reći će,dugo sam podcrtavala neke
          stvari,naći stranicu do koje je došla...
          Osjetiću oštar bol u prsima ili će ona...uhvatiti se
          za grudi...umrijeti.Koja je napisala ovu priču ...
          ili je čita.Neko od nas dvoje,koji postali smo jedno
          kad prvi put je sretoh na klupi pored Fojnice.

Cijenjeni Mensure, nemojte nipošto brisati ovaj komentar, ovu priču koja je nešto najbolje što pročitah u poslijednje vrijeme. Očaravajuće je lijepa priča, upravo kao objašnjenje moje pjesme i vrlo je interesantno kako ljudi, iako se ne poznaju osobno, umiju zapaziti i opisati iste stvari, ali na drugačiji način. Borhes je moj omiljeni pisac i čitah ga davno, kad je gotovo bio nepoznat u ovim našim krajevima i ostavio je dubok trag u meni i vjerujem i u mom stvaralaštvu. Zahvaljujem Vam na ovom komentaru kojeg ste napisali, ovo je najljepši poklon i znak pažnje koji sam mogla dobiti od nekoga.

hvala Vam za prelijepe riječi i divno razumijevanje..da, i ja mislim da je ovakav način komentiranja poželjniji i korisniji od smajlija i šifriranih izraza razumljivih samo onima koji se u komentarima pozdrave i sl..te da je na neki način naša prednost pri čitanju to što se osobno ne poznajemo, premda bih volio pročitati stvari koje ste pisali tako da se s nestrpljenjem nadam da ćete nam uskoro svima otkriti svoje ime i prezime..naprosto mi se jako, jako sviđa način na koji pišete..moje najiskrenije poštovanje i LP

Cijenjeni Mensure, ovdje sam isključivo zbog ljubavi prema Poeziji i ovdje nije postavljena niti jedna moja pjesma koja je bilo gdje tiskana. Imena i prezimena nisu važna, iako se ja ne krijem, zapravo, nemam se razloga skrivati od nikoga i od ničega. I nisam tu inkognito, mada to tako možda izgleda, ali nisam,  za razliku od nekih koji se predstavljaju drugim imenom, a što im nije pseudonim, nego imaju valjda bolne razloge prikrivanja. To je njihov problem.Kad netko voli Poeziju iznad svega, kao ja, bori se za nju, za dignitet riječi, a nikakvi drugi porivi mu ne padaju na pamet. Uživajmo u pisanju i čitanju, neka to bude jedini razlog boravka ovdje.

slažem se u potpunosti i isto tako sam siguran da ste na pravom mjestu, Pesem je doista pravo svetilište poezije i niti ja niti bilo ko koga ovdje poznajem nije imao nikakvih problema izvanpoetskih, izvanliterarnih..kad me je nekoliko prijatelja i prijateljica, neki javno u komentarima, neki privatnom porukom, pitalo gdje i kako mogu nabaviti moje knjige shvatio sam to kao rijedak i plemenit kompliment, učtivo sam odgovorio i jako sam zahvalan tim kolegicama i kolegama, pitanje ime ili psudonim osobna je stvar svakoga ovdje i to treba poštovati...u svakom slučaju, ono što je jako dobro jeste da ste tu i mnogi od nas čitaju Vaše pjesme i komentare s divljenjem i poštovanjem

Cijenjeni Mensure, zahvaljujem na komplimentima izrečenim na račun moje Poezije i komentara. Znate i sami kako  su pravila lijepog ponašanja i odgoja nešto što je jako bitno u komunikaciji među ljudima, na žalost, internet je izopačio neke stvari koje su nas učili, ali osjeti se čovječnost i kultura pojedinca uprkos tim novotarijama. Vrlo ugodno se osjećam na ovom portalu