
Ko vam daje za pravo gospodine
da mi posle trideset godina dolazite pred oči.
govoreći mi kako vam se život pretvorio u pakao.
Vi, koji ste sahranili devojčicu i lutke joj spalili.
Tražite od mene oprost, dala sam vam ga, setite se
onoga dana u sudnici, kada ste me u crno obukli
i maramu na glavu stavili da ostarim preko noći.
Poželela sam vam da dugo poživite svojoj deci.
Odlazite sada i nevraćajte se više, ne otvarajte
mi stare rane . Gde će vam duša, drugi će
o tome misliti, roditelje mi ne možete vratiti
niti ja vama mogu vaše mirne sne
zbog kojih ste došli.
Sjajno. I moje postovanje, nadasve.
lp
simonavidar
Hvala ti Simona, uzvraćam poštovanjem!
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: biljakostic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!