Živa noćca, samoćom obrubljena.
Zastrt stol. Na njemu gori svijeća.
Siva sjenka naslikanog cvijeća.
Prostrt je muk a golota srubljena.

Nemir riječima srče toplinu.
Jecanje im raskriva pleća hladna.
Prezir ne dozvoli da pjesma gladna
Drhtaj pretvori u vatre tišinu.

Vješam bezbrižno na vješala pjeva,
Gmižem lagano po dašku trenutka.
Živim nečuj, krik u meni zijeva.
 
Pužem tom mrtvom pjesmom bez osnutka.
Sivim u tankim verzima bez gnjeva.
Stružem crninu s hladnoga oblutka.
 

Jure Drljepan (JUR)