Moj šal je ljubičast
srmom srebra
tanano vulgari
oku vrata
...
juče je bilo,
još jedno praznično
porodično
oko stola, na stolu
ručak večeri
slavlje krcato kuća
glavobolji
grohotnih
nećaka, zetova,
braća, njihovih
prijatelja
zatim
ću-ću
hi-hi
da da
od nas žena
...
i samoća
...
jer,
ona od prekjuče
visi mrtva
mojim očima
nadbolom
dalekovodu žicu
bijelu
ispustila
svojim šalom
lepet leptiru
čvrsto razvezala
čvor
dvije ulice od moje
nisam poznavala,
a odnekud i stalno
se prisjećam
gdje sam joj
predvečerje vidjela
gumbom mraka
zavrnuto mi
bliska:
nemam zraka
...
gledam,
kupiću šal
tako,
običan bojama
i blještavo sjajan
nitima tkanja
(kažu da joj ime karolina
kao keri od filma)
Hvala!!!
Poslano:
19. 01. 2012 ob 18:52
Spremenjeno:
20. 01. 2012 ob 10:54
cijela pjesma je predivna ali ovaj dio je posebno jak, ritmički, emocijom,slikama, predivnom i prohodnom metaforikom, poštovanje
jer,
ona od prekjuče
visi mrtva
mojim očima
nadbolom
dalekovodu žicu
bijelu
ispustila
svojim šalom
lepet leptiru
čvrsto razvezala
čvor
dvije ulice od moje
nisam poznavala,
a odnekud i stalno
se prisjećam
gdje sam joj
predvečerje vidjela
gumbom mraka
zavrnuto mi
bliska:
nemam zraka
Poslano:
20. 01. 2012 ob 10:37
Spremenjeno:
20. 01. 2012 ob 10:54
Krasna pjesma, bravo Simona!
lp, breza
Hvala breza...istinski sam dirnuta i zahvalna na riječima i pažnji..Gospode, čovjek evo može, kao lako, u isti mah da se rasplače.. Hvala, čast mi je izuzetna. Moj naklon Vama, breza.
lijep pozdrav
simonavidar(pseudo)
Hvala najljepše svima u uredništvu za podrčtanku.
LP , simonavidar
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vesna konc marjanović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!