Ljubiću te, obećavam!
Treba mi samo zvezdano naručje
da u njemu nehaj zanjišem,
i pretvorom žednog napojim!
Jedan puteljak netragom sačinjen,
bezvidi poklonik da mi raskršća prokaže,
i usud!
Pa da mi nemarom razviješ korake,
mesečinom strahove posrebriš
i da u svitanje zoru hrabro porekneš
lažima što istinom mirišu!
Nazoveš li sunovrat letom,
nektarom gorčinu uzmaka,
uspeš li bezbrigom nesane da nadsanjaš,
ljubiću te, obećavam!
Ljubiću te ugarcima sramote
koje mi pred bosa stopala sipaš!
Dvosmerom misli ruke ću plesti
u zagrljaj da ih svežem!
Ljubiću ti oči iskonom kajanja umivene!
I treptaj bledih usana
sa razumom koji te deli!
Ljubiću te, bolna od okova!
Ljubiću te u svesti raspeta!
O repove ponosa dok se klatim!
Ljubiću te dok se u sen ne prosenim!
Dok ne zaboraviš ko si,
odakle si i zašto me ljubiš!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: AleksandraP
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!