već rekoh:veličanstvena pjesma koja nosi glazbu iz uzvišene
,,Poeme o Ženi"..možda neki neće naći i reći će da ne postoji
ni ta Poema ni glazba, ali postoji, postoji u Vašoj Poeziji glorija,
 u pjesmama od kojih čovjek zanijemi, nad čijom je Ljepotom
skoro nepristojno izgovarati riječi..
sjetih se Miloša:što nema sjenke, nema snage postojati..i toga
da poeziju uvjetno možemo shvatiti kao i traganje za vezom između
riječi kao znakova za stvari i njihovih značenjskih sjena..koje se ovdje
u ovoj Vašoj pjesmi od prvog stiha roje i množe u fascinantnom svjetlu
iskustva, sjećanja, znanja, spoznaje i slutnje,bivanja i bivstvovanja
Čovjeka/Žene

,,odbacila sam  sav višak
delova  da bih olakšala krstu

(nešto nevažno
i neparno  kao recimo
rodnica i srce).."

,,olakšati krstu"..,,odbacila višak"..ali onda poslije jedne bravure
slijedi druga ,,neparno kao recimo/rodnica i srce"..rodnica i srce
stavlljeni u isti stih kao usud i sudbina Žene i...i postavljeno
na nepretenciozan način nekoliko univerzalnih pitanja..bravo!!!!!!!!!

Hvala Vam Mensure, hvala na pažljivom čitanju, hvala na razumevanju i hvala na  divnom komentaru, koji  može dati  samo pravi  zaljubljenihk  poezije, zapravo  samo neko kome je poezija bilo i koji prepoznaje  (ove  ) akustične slike kao sopstene pulsacije. Dirnuta sam Vašom željom da skrenete pažnju na moje prisustvo   ovde..Takođe  hvala  , Lei i Uredništvu  koje je pesmu  odvojilo u Podrčtanku, jako ,jako su me obradovali.

Pozdrav svima , pišemo se i čitamo i dalje:))