Pesem.si - Danja Đokić - Tihovanje, naučeno napamet

Tihovanje, naučeno napamet
Komentarji (11)

Tihovanje, naučeno napamet

Uvijek sam te pratila
tragom nesanice
vežući se u čvorove
(ni milimetrom sebe
da ne zaboravim
kako izgleda)

kad me zaboraviš

zauvijek i sada znam
postojat će taj mali
tračak obzira
u sjećanjima
kad te nisam budila

iz razuma
predajući se kiši
što je ispirala zjenice
prazninom - odrodit ću se
jer sve je sada završeno

samo što još uvijek kiši
(Vilsonovo u mirisu lipa
šuti i čeka strpljenjem)
kao molitvom
što si ostavio

(nije više moje svjetlo
sveto)

otupjet će večeras
britke istine srcem
koje su me rezale
danima, mjesecima, godinama
životom što sam plaćala
(ugostit ću mrak
izgubljenih ptica u očima

sustanar biti tišini)
i prešutjeti
po prvi puta svjesno
jedino ime
pred počinak
koje sam zazivala
(jer znam da ni mrvica
više nije preostalo
što se ne mjere porazom)

tvoj ostanak
u pjesmi je
(što si i gdje sam)
tihovanje
naučeno napamet
samoćom

odšutjet ću te
jer trebam

ipak još jednom
stisnutim zubima
bit ćeš smješten
među sjekutićima
rasklopljenog sata
(znajući vrijeme do sada
mjereno kazaljkama
tebe

grlit ću tišinom
od sada
kojom se zaklanjam)