prividni oblici krule u mraku,
jezikom vjetra u njih zacrtavaš odricanja
svoje samoće bez zidova,
gdje zaboravljen miris grize našu sadašnjost.
sutra ću opet doći u vihoru psovki
da me presiječeš u pasu.
 
noć u sramoti pada
a ti se zarastaš u glineno tlo,
upetljan u staklenu mrežu
koja te guši kao prsti u grlu.
sutra ću opet doći u vihoru psovki
da me presiječeš u pasu.
 
proslavljaš samo odlaske
da bi prevario specifičan obraz
koji negdje možda znači i više
od obične maske.
sutra ću opet doći u vihoru psovki
da me presiječeš u pasu.
 

Jure Drljepan (JUR)