Moj bratranec matematik
ima urejeno življenje.
Me veseli.
Razlika med njim
in mano je (tudi) ta,
da ima on
že po definiciji
skoraj čisto vedno prav.
Jaz sem študiral praktično umetnost
in moja funkcija življenja
je v večini neuporabna.
Ko se redko srečava,
se smejeva
ob pivu.
On je nekje zgrešil,
jaz pa sem bil blizu.
Zveni kot proza.
LP, mcv
" O matematiko, matematiko moja šašava babo. Ti vječito padaš iz obične matematike."- Izet Sarajlić
Ti ideš dalje od njega. Kako vidim dosta paznje posvecujes pri izrazu, ili kako bi to moja baba rekla, svaka ti je rijec na svome mjestu. Pjesma i bez tog subtilnog naslova, i nenaslovljena, je kompletna. Naslov joj ne daje na kvaliteti ali je to, vjerojatno, najbolji mogući naslov ovoj pjesmi. Antropološka poetika. Ako postoji tako nešto. A postoji kao kod Andrića. Jer nije ĆUPRIJA NA DRINI već je NA DRINI ĆUPRIJA, most koji lebdi iznad rijeke. Sam roman njegov je kao tvoja pjesma, epski slojevit. A naslov, odrednica, - lirska . Most, ono što nas veže, nije stabilan, nije čvrst, nije sam od sebe. On je ni na nebu ni na zemlji.
Opijajući vakum što se stvara pi kreiranju, ta molekularna sinteza koju kreira mozak i za koju medicina tvrdi da ima mnogo sličnosti sa molekulima jakih droga, matematički je izračunjljiv. Ali ne dokazljiv. 1 + 1 su 2, to znamo. ne znamo zašto.
Vanredna pjesma, filozofska sadržajnost u izrazu. Lagana i nepretenciozna. To je i uslov uvijek bio da se puno kaže sa malo riječi.
BRAVO
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Rok Horžen
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!