Tvoja duša pratilica



Moralo je biti tako,
tako kako je suđeno,
neznam zašto tako
rano, ga je sebi
pozvao, meni uzeo.
Okrutna tugo odlazi!
Zbogom, sa sobom u
zaborav ponesi sve
boli mojih dana.
Njegova duša još je tu,
sa mnom, osjećam
kucaj srca kao iz praha,
još je tu, nisam sama.
Divno je znati da si tu,
nevidljiv za sve njih
nedodirljiv, vidimo,
osjećamo samo ti i samo ja.
Molim te! Nikada otići nemoj,
ostani i budi moja vječna pratilica.

dunja

Komentiranje je zaprto!

dunja
Napisal/a: dunja

Pesmi

  • 03. 06. 2008 ob 21:44
  • Prebrano 709 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 140
  • Število ocen: 5

Zastavica