prevrćem sjećanja

dodirujem zakulisja naših prostora

tražim

separee naših dodira

na zidovima

s modrim sjenkama

oživljavam

pješčane otiske

tvojih vlažnih

stopala

za trenutak pomislim

kako svojim trepavicama

dotičeš

salsu mora

prisjećam se

poljubaca koji su potpaljivali

rezonancije gitara

između dlanova

prošetkavam sitne kapljice sunca

dok s njima ljetu ljubavi ponovo palim vatre

udaljene plaže šapću imena

koja su obilježila žaluzine naših očiju

note bijeloga klavira

svijaju vjetrovite zavjese

pješčanoga grada

dok među mlade djevojčice

neprimjetno stavljam

tamna očala

da ne ostarim

Jure Drljepan (JUR)