Na kraju zemlje dodir je mora.

Kao nijemi svjedoci stoje dva bora.

Svaki za sebe korijenje raspliću

al' se granama među se prepliću ...

Na kraju mora dodir je neba.

K'o svjedoci živi lete dva galeba.

Svaki za sebe sa vjetrom se bore,

al' gle, k'o jedan, ne svaki po svoje ...

(kad bi mogli tako i nas dvoje ...)

Na tamnom kraju zvjezdanoga neba

nov dodir svijeta zametak treba.

Mjesec i sunce tamo se ljube,

cijeli dan i noć oni se snube.

Na svijetlom kraju tamnoga neba

nov ritam srca početak vreba.

Njih dvoje sad snatre da k'o galebi lete,

da na čvoru neba i mora stoje...

(o, kad bi mogli tako i nas dvoje...)

Jure Drljepan (JUR)