prečesto te nalazim s praznim pogledom

okruženog šarenim cvijećem

dok vatiranim štapićima

čistiš zečje uši

ili vilinskim konjicima

čupaš prozirna krila

(krošnje lipa ti tih dana

nisu bile utočište)

ponekad te i ne tražim

da ne bi pobrkao redoslijed

u kojem crtaćim čavlićima

i kricima ludosti

probadaš blještavo nebo

da se pretoči  u samoću

(tako mi pokazuješ

u koje boje je odjeven rastanak)

o, izida

sve sam ti darovala

al' ti mi još uvijek 

nisi dokazala

da si sposobna obaviti

svoj dio posla

Jure Drljepan (JUR)