Kažem: vjeruj mi
danas sigurno
nećemo pamtiti kao
predznak rasipanja
s razlogom

jučer je nosilo
odsjaj na leđima
unatoč spuštenim
jezičcima oblaka
malo ispod sunca

vrapci dok su skupljali
u transu kiše
šamanskih bubnjeva
trzaje rasutih mrvica
namjenjenih
meni

nosio si neku notu
sjete u očima prebirući
dionice strunama za
trajan odabir sjaja
konačišta zvijezdama
i mjesec u suzi
utiskujući pod naličja
list

lelujavim travkama
dašak nevinosti
oduzimao je čula
čula sam
nebo kapljicama
cvrkutalo je
pljuskom u pet

ili možda šest slojeva
nevažno razvuklo se
obrvom jezera grudi
dok dirala sam svjetlom
svetost udišući
dubinom pluća
dušom

onog ljubeći što
nosi u njedrima
otvoren prozor

Danja Đokić