
vrijeme je u močvari
poremećeni lovac
tvoje sjene
i od tebe odronjene
srne kao kamenje
noćas šute rasute na putu
i opet znam
glazbu će prekinuti pucanj
jutarnjeg sunca
prstima zarivenim u zemlju
uzalud zatvaram
svoje oči od vode
oči odvode....
hvala Igore, Timy, Ana, Katarina, Cefizelj, Lea, Danja, Srečko, Matjaž, hvala svima, čast mi je i radost
hvala spominčica, ajda, čast mi je i radost
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!