PREVARA
kad moram da prevarim
svog najnovijeg dragog
ja izaberem neku melodramu
i ruku pod ruku
odem s njim u kino
dok dugo cmizdrim u mraku
grcam u suzama
i stišćem mu staračku ruku
on drugom me nježno miluje po kosi
tješi da to je samo film
s fabulom tužnom
a ne zna da ga ja baš tada
najviše varam
jer plačem
zbog tužne fabule moga života
i nekoga
ko me volio tako jako
kao i ja njega
njega, koga više nema
čije su kosti oglodali
crvi pod zemljom
i popili oči kojima me gledao nježno
ja svoga novog dragog
varam i onda
kad onome koga više nema
kradom na grob odem
ružu mu crvenu ostavim
pa se pomolim
i vratim se kući
gdje me čeka
šolja toploga čaja.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Safeta Osmičić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!