i opet želim vjerovati
da čovjek je nešto puno više
od plesnoga koraka i zadanih formi
od prvaka argentine u tangu argentinu
čak i od prelijepih misli
što nas stoljećima vode
iz rata u rat, iz nesporazuma
u nerazumijevanja nova i samoću
što nas pjesnike nose
valovi ovoga života
i kao male limene u džepu
glazbene figurice na ključ
mrtvi vojnici u rovu
i možda je Česlav bio u pravu
Mocartova glazba zasvirana nad grobom
možda i jeste jedino što nas dijeli
od žute gline, oblaka i natruhlih dalija
pod prevelikim nebom gdje nam je tako tiho
ja kao i ti, prijatelju, samo se pitam
odakle tako heretički bježim
u tišinu još veću
slušati svoje srce kako drhti
umotano u ovo trošno tijelo
kao doručak siromašnih
i jedini zavežljaj izbjeglice
čudesno razbacani
vreli trag od slova
na dlanovima moje Elize
hvala modricvet, velika mi je čast i radost
hvala Svit,velika mi je čast i radost
hvala platanas, velika mi je čast i radost
hvala Igore, velika mi je čast i radost
hvala spominčica, velika mi je čast i radost
hvala ruj, velika mi je čast i radost
hvala valjo, velika mi je čast i radost
hvala Danja, velika mi je čast i radost
hvala Lea, velika mi je čast i radost
hvala Lidija, velika mi je čast i radost
hvala ajda, velika mi je čast i radost
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mensur Ćatić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!